S pročelja mog tijela
kaplje tisućljetni umor
i natapa vrijeme
prizorima utamničenih mrazeva.
Neodživljeno se sunovratilo
s golgotskih visova
u udolja gdje djetinjstvo
još pije bistrinu žara
onih koji žive.
Žalo sad miriše na paklinu.
I masline plode oporost danu.
Sve prijetnje neba i zemlje
porođene sa mnom
vrisnule su u buci snijega.
Na dovratnicu svijeta
objesih svoju sjenu
i naga stadoh pred istok.
12 komentara za "Reanima"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.