Rekli su mi davno: ” Nije on za tebe,
ponekada osmjeh bude laž i varka,
bit će jako kasno kad srce ozebe
međ’ sprudove snježne kad uplovi barka.”
Al’ kada je ljubav gladna slasnog kruha
željno bi ga jela da postane lijepa,
za sve ružne riječi tad postaje gluha
kad ne želi vidjet tad postaje slijepa.
Sada ja tek vidim ispod tužnog oka
i tu fetu kruha i crnoga slađu,
al’ rana na srcu previše duboka
da l’ bi mogla zarast ako liječim glađu?
Rekli su mi jednom: “On za tebe nije,
za tebe je miran i običan svijet,
stvoreno ti srce da se uv’jek smije
da ga vječno krasi divnih boja splet.”
Rekli su mi jednom, nisam slušat htjela
mislila sam da su puni svoje zlobe,
nisam tako lako popustiti smjela
da mi lažne r’ječi nježnu dušu zdrobe.
U jednome trenu složile se misli,
c’jeli život stao u zavežljaj mali,
odsvakuda grubi osjećaji stisli
neposlušno srce ,kome da se žali?
22/08/2022 at 11:42 am Permalink
Al’ kada je ljubav gladna slasnog kruha
željno bi ga jela da postane lijepa,…
Bravo !
22/08/2022 at 6:34 pm Permalink
Hvala na komentaru Spome.
23/08/2022 at 1:44 pm Permalink
Ljubav je slijepa, mogu oni pričati što hoće kada srce kaže svoje. Super stihovi.
Lp. 🙂
23/08/2022 at 3:52 pm Permalink
Da Katarina, ljubav je uvijek i lijepa i slijepa. Hvala ti i lijep pozdrav.