Crne sjene lebde nad gradom
Lutajući između ulica.
Svojim oštrim pogledom
Traže propalog glazbenika
Dok on sa iglom u ruci
Razbacanih nota
Sklada rekvijem za sebe.
Tinta se razlijeva
Poput kapi krvi
Iz mjesta uboda
Na njegovoj suhoj ruci.
Ječi violina tugaljivu pjesmu
Uzdiše pod drhtavim gudalom.
Posrčući poseže za bocom
Odavno ispražnjenom
Što leži na prašnjavom stolu
Među pjesmama, među skladbama
Što su se uzdizale visoko do zvijezda
Cijedi zlatnu kap što se na stjenku stakla prilijepila
I pada, pada, pada…
Duboko u bezdan.
Pogled mu se gubi;
Staklast, prazan, grozničav
Dok sjene plešu svoj suludi ples
Oko njega
Noseći ga u posljednju utopiju
Prije nego li zagrme
Zadnji akordi rekvijema
Za njegovu dušu sjenama predanu.
7 komentara za "Rekvijem propalog glazbenika"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.