u jezgri stvaralaštva suza radovanja je prsnula u tisuće lica i pogleda, ponekad je obuzetost ushitom vrlina, spasonosno rješenje za pupanje jutra dok se sunašce vedro smiješi pod skutima plavoga, dijamantnog neba, za svako pitanje postoji odgovor a poezija pisana rukama nježnim i vrlim može nauditi tek prosjaku što slatko liže medene oblutke zadovoljstva u kući strasti i grijeha, u jecaju slobode misteriozno se igraju jagodice duboko u matrici spokoja, i kada sve poljane se zažute i rajske ptice polete u tili čas vagabudno nježnosti skida staro, prašnjavo ruho i nag trči prema valovima mora, sloboda, sloboda se grije dok ga nespokojnice prate očima razvratnosti, sistem je srušen, ako resetiramo Planet, pjesnici opet ostaju isti, nesavršeni i goli, sretni na mostovima koji spajaju godine mladosti i starosti