RevolucijaDuše

 

Stisnute šake na propustima tuđih osjećaja
Ako se bunimo odjeljujemo li Boga od tijela
Stvarnost se poigrava sa Umom Svjetlosti
Oni što niječu Stvoritelja kradu blage dodire
Ponekad nije sudba cijele Planete razapeta na Križu
Na Visoravni prošlog stoljeća Gospodarima
Su se sami proglasili, iz duša im curi
Krvav trag probisvijeta, lucidnosti ili Kralja ničega
 
Opustošiti planine kamenim skulpturama, zašto?
Vječni plamen gori na kraju knjige, lomača riječi
Utjeha ili težnja Oni Drugih za uništenjem
 
p.s. (netko možda i pokuša razumjeti pjesmu, u stvari jednostavno je
pitanje vječno, naravno ja na njega neću dati odgovor tek razgovijetnost
postoji li Bog, je li stvaran, ima li ih mnogo, ili je tek magija bludnika
postoje oni što u Njega ne vjeruju, u redu, ali zašto to stalno nagovještavati
svojim idealima, postupcima, podilaziti zlu na loš način
a ima onih koji u Njega vjeruju pa to svima žele dokazati i na za njih pravi
a za mene loš način ostvariti, ako i Bog postoji to držim za sebe, ne otvaram
tuđa vrata i ne vičem jeste li ga vidjeli, osjetite li kako vam Njegova energija struji
žila, ispunjava vam radost usplahirenosti, kada ste uz milu osobu, ljubite ju, a osjećaj
vam dolazi do malih nožnih prstiju
i na pitanje je li Bog mrtav? Meni je svejedno što će netko reći ali čini mi se da nije
onima što se u Njega trude vjerovati ili onima što ne osjećaju Njegovu moć
već vuku oštrice bijesa na druge, ovo sam Pravi Ja i ništa osim toga ne Postoji)
 
nadam se da sam barem malo približio pjesmu i hvala vam što čitate

12 komentara za "RevolucijaDuše"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.