Dok ja posegnem za revolverom nestane municije
Okrenem li stranicu prostora na svoju stranu
Ostaje samo čežnja neizgovorena i oblast sinjih mudraca

Razgrnuo sam kišu sa neba,
vilicom prenio kolute trave na Božju bradu
Ne borim se, u utopiji joj promatram nage i brižne grudi
Zubi cvokoću, ili od zime ili što više nema nje

Joker u rukavu, izigravam kartaša a mene život nasamario
Odresci krvavi padaju sa užeglog pladnja
Svi su gladni ogromne moći, što li će tek proći

Senzacija u novinama, osvojio, dodvorio se, dobio doktorat
Tu smo gdje smo, u rupi bez dna
koja stalno skuplja očevidce loše

Mi možemo samo reći; O moj Bože,
gdje si me to poslao da klonove brojim
I klatim klatno teškog rada