21 siječnja 2023
Autor: Marija
Kategorija: Uncategorized
Vraćam se u grad svoje mladosti
grad u kome se vagala svaka izgovorena riječ
grad u kome se ljubav izjavljivala oprezno
kao da se gazi po razbijenom staklu
grad u kome u poznu jesen
još dozrijeva jabuka u bašti
iza male kuće okrečene u bijelo
ispod koje sam skrivao svoje tajne
grad u kome se nalazi i bol i slutnja
dječaci opsjednuti muzikom
i djevojčice koje razgovaraju s oblacima
grad u kome sam ostavio
mnogo nenapisanih stihova
jer sam shvatio koliko su bespomoćni
grad u kome sam noću lutao ulicama
tražeći utočište za svoju čežnju
grad u kome se zaustavilo vrijeme
i liječi rane onih koji mole za oproštaj
grad u koji zimu donose plavi ždralovi
dok mjesečeva svjetlost
prenosi poljupce od jednih usta do drugih
grad koji i daje i uzima
ne birajući emocije
grad koji svoju ljubav kao svilen gajtan
obavija oko našeg vrata
grad u kome, ponovno, oživi sjećanje
na djetinjstvo koje miriše na kolače
grad u kome kiša ne umije da plače.
Ona pada samo da bi saprala
prašinu s komadića istine
okačenih u našim srcima
grad u kome sumrak ima sladak okus
i miriše na ljubičice
grad kome dugujem ovu pjesmu.
katarinab
Aljoša
21/01/2023 at 10:23 am Permalink
Grad pun bespomoćnosti i snage.
21/01/2023 at 8:15 pm Permalink
Lijepo! Svi se mi ponekad vratimo u naš rodni grad, selo, pa te misli i sjećanja ponesu u neku daleku prošlost koja te ispuni nekom sjetom i željom da mu se odužiš na ovako lijep način.
22/01/2023 at 4:23 am Permalink
Još jedno lijepo ostvarenje našeg Sumika.:)
22/01/2023 at 12:47 pm Permalink
Prelijepa pjesma, bravo 🙂
22/01/2023 at 7:06 pm Permalink
Da… prekrasni stihovi. Pozdrav!