Moram sam u sebe uroniti
pronaći put i most
do jedne rasplakane jeseni
koju čuvam
u neizgovorenim riječima
u sjećanju na ukradene
poljupce od kiše
u očekivanju svitanja
Možda previše tuđih rana bolujem
možda ličim na lastu
koja nema gdje da se vrati
možda samo želim
da ispričam
priču koja ima sretan kraj
Nema komentara za "Rijad Arifović “Priča koja ima sretan kraj”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.