Napisaću ovu pjesmu
i u poslednjem trenutku
ubaciti u rođendansku čestitku
da je čitaš
ne znajući da je o tebi
Volim da se sjećam
tvoje plave haljine
iz vremena kada si voljela da gledaš
kako opada lišće
i da gaziš po njemu
u starom parku
mjestu našeg prvog susreta
Nisi znala da sviraš
ali je svaki tvoj pokret
svaka riječ bila
pjesma
koja širi radost i mijenja svijet
Ti si kiša koja nježno pada
i na uho mi pjeva uspavanku
U tvojim očima je nježni zaklon
gdje smirujem svoje srce
i pronalazim izgubljene snove
Ti me tješiš osmjehom
tvoje oči šapuću mi riječi
koje su dugo sazrijevale
u krošnjama u dušama
Pospani oblaci
prelijeću iznad nas
i miriše divlja ruža
Sve je lijepo i sve je grubo
u ovom svijetu koji dođe i prođe
i da ti nisi tu
bio bih izgubljen
kao mnogobrojni pripadnici moje generacije
Ti si moj trenutak i moja vječnost
morao sam da te pronađem
i da nisi postojala
ja bih te izmislio