Goruća ljubav grmi kad se rađa
ispruži ruke u zagrljaj strastven
nitko ne mari gdje će pasti čađa
novi dan je poput dúge razliven.
I cvjetove otvara svojim dahom
lati purpurne padaju k’o kiša
posipa staze mjesečevim prahom
dok nabujala čežnja ne utiša.
I zidove podigla kao muzej
mirišljavi ležaj postade joj log,
a òdaja – uzvišen mauzolej.
Od tuđinaca čuva skriven brlog
lice svoje okreće k’o farizej
ispisujući sama svoj epilog.
3 komentara za "Romantični epilog"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.