DRAGUTIN  TADIJANOVIĆ „ROMON MLADOG IZVORA“

 

( Rastušje, 1905. – Zagreb, 2007.)

Kada čovjek sav svoj život pretoči u pjesme, onda ga u pjesmama valja tražiti. Hrvatski pjesnik Dragutin Tadijanović, kojeg smo od milja zvali Tadija,  je do 1930. godine pisao pod pseudonimom Margan Tadeon.

Dobitnik je mnogih književnih nagrada, od kojih izdvajam nagradu Vladimira Nazora za životno djelo, Nagradu „Tin Ujević“,  Zmajevu nagradu, Nagradu Josipa i Ivana Kozarca… Dva puta je bio predložen za Nobelovu nagradu na polju književnosti.

U gradu Opatiji dobio je svoju zvijezdu u Hrvatskoj ulici slavnih, a u Slavonskom Brodu izgrađen je Spomen – dom Dragutin Tadijanović.

Tadijanović je prvenstveno pjesnik. U hrvatskoj se književnosti prvi put javio 1922. godine u školskom listu „Omladina“ pod pseudonimom Margan Tadeon s pjesmom „Tužna jesen“, no pozornost književne javnosti stječe objavom pjesme „Golubinja krila“ u osmom broju časopisa „Književnik“ 1928. godine.

Od 1930. objavljuje pjesme pod svojim imenom i prezimenom.

Njegov je pjesnički opus plodan. Napisao je četrdesetak zbirki pjesama: “Sunce nad oranicama”, “Lirika”, “Pepeo srca”,  “Dani djetinjstva”, “Prsten”, “Svjetiljka ljubavi”, “Kruh svagdanji”, “Sunce nad oranicama”, „San“, „More u meni“, „Čarolije“, „Prsten“, “Srebrne svirale”…

„Srebrne svirale“ su prvi put objavljene 1960. godine. Knjiga je mala  19 izdanja, a svako novo izdanje imalo je nekoliko novih pjesama. Svaku pjesmu je pjesnik  datirao, odnosno zabilježio vrijeme i mjesto njenog nastanka. Prva pjesma ove zbirke „Lutanje“  nastala je u Slavonskom Brodu 1920. godine.

Zbirka „Srebrne svirale“  je podijeljena u nekoliko ciklusa, a prvi ciklus se naziva:„Romon mladog izvora“.

Pjesme ovog ciklusa su uglavnom pejsažne.  U njima je naglašena nostalgija  za rodnim krajem, za prirodom uz koju je Tadijanović  bio  snažno vezan. Imao je oko za  njezine oblike, Tako su nastale pejzažne pjesme: „Samostan“, „Rano sunce u šumi“, „Kišoviti dani“, „Pozdrav šumi“, „Visoka žuta žita“,  „Hrastovo lišće šumori, šumori“…)

Uz pejzažne pjesme, nalaze se i ljubavne pjesme ( „Susret“, „Ti i moje srce“, „Uspomene“, „Sanjam kako idem pored tebe“…) te pjesme koje pjevaju o samoći i nostalgiji za proteklim danima.  („Tužbalica za vinogradom“, „Samoća“, „Večer“, „Mladić u trsju tužan“,  „Gdje su mladi dani“…)

Koliko su Tadijanovićeve pjesme izrazom jednostavne, a osjećajem bogate, neka nam pokažu stihovi pjesme „Sanjam kako idem pored tebe“.

SANJAM KAKO IDEM PORED TEBE

 … ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti Izmeđ pròlaznikā mnogih.
Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične Ili za širòka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.

Rastušje, 11. rujna 1923.

 

Može li jednostavnije? I može li ljepše?

 

/ Mihovila Walner/