Otvorio se tu noć procijep uski
I svjetlo iz visine pade na me
U moje srce uđe pjesnik ruski
Da zapali svoj plamen usred tame.
I kratko reče moja ruska veza
Nemuštim jezikom iskre što vrca:
Ja sam Sergej, pjesnik sela i breza
A ti pokušaj biti pjesnik srca.
Toplina me obuze istog časa
I naš susret osta vatrom zapisan
Kad zatvori se procijep nesta glasa
A ja i sad živim k’o što reče san.
Aljoša
4 komentara za "Ruska veza"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.