O cvijeću nikad ja pisala nisam
Tek trn ruže usput spomenuh
Kad kaplju krvi na prstu ugledah
Iz tmurnih misli ja se naglo prenuh.
I vidjeh, lijepa u nemoći šuti
I miris širi što dušu opija
A ta dva trna su obrana smiješna
Od boli, jada i od svijeta grješna.
Ta mala ruža zaslužuje pjesmu
Raskoš, ljepotu nesebično daje
Svakome ona opojno miriši
Sve dok njezin tihi život traje.
7 komentara za "Ruža"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.