U posebnu knjigu pjesama
tvoju sam žutu ružu sakrila,
mirisom je stihove ovila,
među riječi se udobno smjestila,
jednu priču papiru ispričala
među pjesmama zaspala.
Ljubav neuhvatljivu širi van korica
svaki puta kada knjigu otvaram ,
žeđ i čežnju za tobom da utažim
potrebu za pripadanjem da namirim.
Boja njena već je izblijedila,
latice neuradno vrijeme izgužvalo,
ali i tako usahla meni je posebna
jer na tvoje nježnosti me podsjeća
i noći pune romantičnih dodira.
Knjigu stihova pod jastuk sam odložila
ruža iz nje snove mi pokriva,
mirisom ljubavi tebe u njima doziva,
snom hodam ranjiva među zvijezdama
žuta ruža putokaz mi sjećanja.

Štefica Vanjek-Štefi