Noćas se osjećam tako sama

Gledajući zvijezde kako  trepere

Plešući svoj posljednji ples

Prije nego li napuste nebesku pozornicu.

Noć je tako vedra, podatna

Daruje mir, spokoj.

Vjerujem da si i ti negdje gore

Među tim svjetlucavim očima 

Što me promatraju s  visina.

Vjerujem da me promatraš

Skriven među njima .

Pružam ruke prema nebu

I očima lovim trag zvijezde padalice,

Perzeide što umire u svom sjaju. 

Pitam se:

-Jesu li to njene suze

Njen posljednji dah

Duša koja izgara u zagrljaju vjetrova?

Šapućem tiho da ne probudim

Uspavanu tišinu i samoću

Što mi se na njedrima sklupčala

I spava.

-Vidiš li me 

Dodirni me, uhvati za ruku

I povedi među zvijezde

Da ne budem sama