Katkad si sama, djevojčica u mraku
Na te pada nebo bez zvijezde ijedne
A ja zakopan u sebe k’o u raku
Tajno tražim riječi, mrtve i bezvrijedne.
***************************************
Dok razbacane misli u tvojoj glavi
Vape da ih netko kao puzzle složi
Nemam snage zasjati u tuđoj javi
Predugo izgubljen u vlastitoj koži.
***************************************
Srcem grabežljivca, pogleda ohola
Ja sam u lovu na slavu i lovore
A tebi k’o štit treba hrabrost sokola
Oči koje suzom ljubav izgovore.
***************************************
Katkad smo, dušo, sami na ovom svijetu
K’o vlak u magli kojem nestaju šine
Ponekad utihne glazba u duetu
I život pišu crne note tišine.
28/08/2022 at 2:42 pm Permalink
Eeeeeh, Aljoša, pogodio si me u srce. Netom razgovaram s mužem kako imam osjećaj da smo sami na svijetu, nigdje nikoga. Ponekad i tišina para srce. Pjesma je vrhunska, užitak te je čitati!
“Katkad smo, dušo, sami na ovom svijetu
K’o vlak u magli kojem nestaju šine
Ponekad utihne glazba u duetu
I život pišu crne note tišine.”
Veliki pozdrav i lijepo nedjeljno popodne ti želim! 🙂
28/08/2022 at 3:39 pm Permalink
Jako lijepa i sa puno istine napisana pjesma. Ma često nam utihne glazba u duetu i prečesto se crne note tišine. Vrhunski stihovi. Lijep pozdrav Aljoša.
28/08/2022 at 9:11 pm Permalink
“Ponekad utihne glazba u duetu
I život pišu crne note tišine.”
Katarina je ispisala moje misli. Aljoša, ja ti mogu reći da nema niti jedne tvoje pjesme koja me nije emotivno dotakla. Moje čestitke, poeto ! LP 🙂
29/08/2022 at 8:01 pm Permalink
Zanimljiva, životna… Lijepa pjesma.
01/09/2022 at 10:56 pm Permalink
Hvala, ekipa 🙂
02/09/2022 at 7:56 pm Permalink
Samoća ima mnoga naličja, ali uvijek isto lice. Izvrsno napisano! Pozdrav Aljoša!