Vukla se jesen
i kiša
(baš kao danas)
i strepnja
pod raspuklim nebom
u čekanju
da zapuše bura, škura
silovito
da ne primijetiš
u odlasku
kako se s usnama
drhtaj sastaje, pa rastaje
muklo
tajnovito, samo
da ne pamtiš
to
što je u meni
ostalo.
9 komentara za "Samo da ne pamtiš to"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.