Satkala sam snove samo od tebe,
od smaragdnih niti suza tvojih,
od svilenih pramena tvoje kose
i svega tvoga što si prisvojih.
Satkala sam snove samo za sebe
skrit ću ih da ih nitko ne pronađe.
Već kad moj nisi i ne možeš biti
neka se bar san pokraj mene nađe.
isplest ću noćas paukovu mrežu
bisernom suzom mog tužnog oka
oplest ću te snove i sakriti negdje,
daleko negdje u prostranstva visoka.
Možda ova čarka paukovom mrežom
ipak te donese u naručje moje,
il’ ću samo moći izmamiti malu
suzu sažaljenja bez ljubavi tvoje.
Isplest ću i sebi sokolova krila
od čvrste niti paukovog soka
da poletjet’ mogu negdje gore
i snove sakrit u prostranstva visoka.
Od tebe lako odustati neću
pa krilima tim letjela visoko
i čahuru snova sa mašnom od svile,
leteći sakrila u svemir duboko.
tamo ih nitko tražiti neće
jer nema krila k’o ja da poleti.
Imat’ ću tako spremljene si snove
koje neće nitko moći, za sebe uzeti.
21/02/2022 at 1:01 pm Permalink
Lijepa je pjesma , ono sakriveno je najslađe.
Veliki pozdrav, Đurđice 🙂
21/02/2022 at 11:02 pm Permalink
Počaščena sam lijepim komentarom. Hvala Vam Aljoša i lijep pozdrav.
22/02/2022 at 10:26 am Permalink
tamo ih nitko tražiti neće
jer nema krila k’o ja da poleti.
Imat’ ću tako spremljene si snove
koje neće nitko moći, za sebe uzeti.
Lp
15/12/2022 at 11:20 pm Permalink
Hvala sumiko , l.p.