Ono malo tajno mjesto u tebi odjednom se otvorilo i prokuljalo sitnom snagom, nezadrživo

tvoreći put do svjetla tajenim.Ti si sramežljivo popuštala stisak i rastvarajući se pomagala  u rađanju  još dvojeći da ili ne.

Ali osjećala si olakšanje dopuštajući da te ponese ta silna snaga iz dubine .Presuda duboka kao more ,a more osjećaj .

Grabila si  sve vidljivo  i nevidljivo   i rasla  . Dar oblikovao  se u tijelu gurajući te u pustolovinu oslobađanja.

Vhunac i prasak.

I pišeš.

Više ne boli ,više ne vrtloži  snagom tajnog. Ukroćeno lutanje , poznati način smirenja ruši zapreke.

Ne mogu , ne smijem , ne umijem, ne postoji  sve biva beskraj, beskraj kojem sličiš sama.

Miruješ , pokret ti u naručju , samo ti srce  nemirna ptica . Traži da slijediš ga  čudnim sretnim  cestama.

Nudi ti povratak kući, povratak sebi i zna da možeš, samo napiši pjesmu