Stope naše iste ceste ne poznaju
ne šušti isto lišće pod nogama
ne može isti val kožu našu osoliti
oči naše isti suton ne gledaju.
Ne mogu ruke moje tebe milovati
ni usne moje usne okusiti
tugo moja daleka.
.
Ne može nas ista vatra zagrijati
ni smijeh zvonak dušu ispuniti
sve bliske stvari  nama  nesuđene
i oni sitni, dnevni rituali
od dodira, od mirisa, od pogleda
samo su sanja neispunjena
tugo moja daleka.
.
Ne osluškujem tvoj korak
na pragu kućnome
ne smiješim se susretu
ne namještam ti kravatu
za one rijetke prigode posebnih radosti
i tuga posebnih
tugo moja daleka.
.
Samo oblak, Mjesec, vjetar
pohode  nas noćima
samo stih, uzdah, čežnja
dolaze u svitanja
tugo moja daleka.