bloger.ba
U praznoj sobi
Tišina se smije
I bode dušu
Svojim oštrim kopljem.
Dok vani magla
Spušta svoje zastore
Svjetla se gase
Završava jedna predstava
Bez aplauza.
Na binu su bačene bijele kale.
Još samo vjetar svira
Zadnje akorde
Mjuzikla prolaznosti .
Svaka se nota
Svakim uzdahom
Sve dublje uvlači u pore
Pa kao nametnik
Grize ,izjeda
Ispija posljednju
Životnu kap
Predajući tijelo melankoliji.
U bijeloj sobi
Još samo crni sat otkucava
Jedan krug zatvara.
Jedan treptaj ispraća
Posljednju suzu.
SUZANA MARIĆ 2017.
16 komentara za "Samoća"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.