Samonikli cvijet miriši pokraj staze
ljepota svijeta se usput dešava
mimoilaze ga, udišu i gaze
svatko se na svoj način tuge rješava.
Ova pjesma je rođena iz kamena
od kakvog se ne grade carske palače
vjetar zna da je i krhka i stamena
osmjehne se kiši, sa suncem zaplače.
Njene riječi ne traže snagu čička
od žutog su maslačka kako i tvrde
preživjet će i na polici sobička
uz onog koji kuša korice tvrde.
Aljoša
6 komentara za "Samonikli cvijet"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.