Sanjala je more boje safira
Boje koja doziva 
Ljubavnike, pjesnike, gusare
Boje koja očarava
Robi pogled i srce
More tako pjevno, živo
Bijelu pjenu oko stijena
Na pijesku
Što se poput čipke
Protezala po rubu
Modrog baršuna
Što se rasprostire u beskraj
Neokrojen,
Opšiven samo tihim stijenama
Čula je vjetar
Kako kovitla okus soli
I miris borovine
S posebnom aromom
Ružmarina i nježne lavande
Vidjela je plahe travke
Što su prkosno izbijale
Iz tankog sloja zemlje
I pukotina na stijenama
U snovima je vidjela nebo
Okupano bojama tirkiza
I rubina
Išarano ružičastim tonovima
I na njemu galebove
Prsiju bijelih poput mjesečine
Kako jedre
Dok se zlatno Sunce odražavalo
U njihovim raširenim krilima
I tada je more zasjalo
Poput dijamanta
Dok su se u daljini valjali valovi
Poput galopirajućih konja
Donoseći sa sobom
Novu čipku pred njene noge