Puštam kosu i ne brijem bradu
Sve više sličim na pustinjaka
Jedan gospodin manje u gradu
U kojem svatko glumi finjaka.
Ne, život nije zvjezdano platno
S kojeg se smiješe sretna lica
Preselih se u predgrađe blatno
Za tragom ugaslih padalica
Starim kaputom sam se ogrn’o
Ukraden šešir nosim na glavi
A žilama kola vino crno
Samo da me tuga ne preplavi.
Stol u kutu čeka svog boema
Tu gulim bol u društvu katrena
Od starog mene ni traga nema
Njega prekriva magle koprena
I to sam ja, požutjele brade
u dimnoj zavjesi cigareta
Ali kad mi jutro san ukrade
Opet sam finjak, gospon poeta.
katarinab
Aljoša
9 komentara za "San boemske noći"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.