Noćas skini sve ljepljive zlatne ljuske
dnevnih riječi i neznanih pogleda
sirene možda vole kostime uske
duša se gola u mjesecu ogleda.
Osmjehuj se djevojko nevinog lica
dok nehotice ubijaš nade tuđe
mnogi bi umrli zbog predivnog hica
jer važno je samo da u srce uđe.
Zaspi prečista, tu na labuđem perju
obavijena purpurnim dimom snova
preteci one priče o gladnom zvjerju
koje kreće u mrak putevima lova.
I sanjaj onog koji sluša satove
(nikad dovoljno za sve noć sanja nema)
rođen je da sa zvjerjem vodi ratove
on se zove pjesnik – dušo, ti si tema.
16 komentara za "Sanjaj onog koji sluša satove"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.