Sanjam da se opet ljubimo u travi

I prstom brišeš trag šminke na mom čelu

Na leđima su trnci ili ipak mravi

U ušima zuji, podsjeća na pčelu.

Zamišljam da smo usred livadske staze

Kapljice rose zgnječili smo tijelom

Prevrćemo se putujuć’ do ekstaze

Tragamo za nadnaravnim opijelom.

Gubimo usput porijeklo i ime

Sljubljeni u jedinstvu, od svega veći

Nema tih riječi, ne postoje rime

Koje bi mogle taj osjećaj izreći.

Zapleteni prsti, uzavrela bedra

Ubrzani otkucaji ludih srca

Glava mi snena tone  u tvoja njedra

K’o bova spremna da svoj teret iskrca.

To je ljubav što od nas pajace pravi

Nezrele ljude bez morala i stida

Sanjam da se opet ljubimo u travi

A Mjesec nas je izgubio iz vida.