Sa dalekog tornja zvoni ponoć jasna tamno nebo svoje zvijezde prosi o, noć je ova tako varljiva i krasna ko anđeli što snivaju u divnoj ti kosi. Pogledaj me nježno, neka stanu sati u zjenama lijepim umro bih ti sada kao divan lahor što miluje vlati neka svud po meni tvoja kosa pada.
I nemoj govoriti, budi posve nijema ko usnulo lišće što žuti sa grana neka sve u nama miruje i drijema kao sjetan šapat prohujalih dana.
katarinab
15 komentara za "Šapat prohujalih dana"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.