U zimskoj noći
griju me
šapati
raspuštenih kosa
što još hlape
u očima breze
tražeći riječi
izgubljene u pepelu
rasute
po jedrima
sanjarskih ptica
koje ostaviše srca
na slomljenim granama
praskozorja
da se cijede
niz plave grozdove
po uštirkanim plahtama
i natapaju jutra
nad kojima pjevaju
pradavne duše
samo se sjeverac
nad križem nadima
doziva
puše
pjeni se rijeka
more
huče tamne gore
u zimskoj noći
zamiru u kosi
mjesec tuče gromovima
sijeva
lomi
doziva tvoje lice
promrzle
sve su sjene
sa grane vise šapati
zaleđene ptice
8 komentara za "Šapat zamire u kosi"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.