Tebi, koja si ljubila ljepotu
snatrila u dušama dobrotu
pisala stihove skrivene čežnje,
a u srcu prikrivala svoje težnje.

Ispisujem ove stihove nježne
jer u tren svaki kad nečije usne
izgovore tvoje besmrtne rime
kao da izgovaraju ti pijerijso ime.

Tvoj život je ostao vječna tajna
poezijom si bila i ostala sjajna
opjevala si cvrčka i sunce jarko
kao i ljudskog srca čežnje žarko.

Plela sam cvjetne vjenčiće
nizala u njih šarene cvjetiće
al’ nit jedan nije bio mirisni
kao kad bi ga dotakli tvoji sni.

Pjevala sam o ljepoti i mladosti
unosila u stih razigrane radosti,
al’ nit jedan nije bio misterij
kao kad bi ga ispisao tvoj lirski genij.

Mnoge si umjetnike nadahnula
s njima čudesan vez izvezla
ti predivna Muzo sunčanog Lezbosa
što blistaš baš kao jutarnja rosa.