noćas,
misli su mi tijesne
za sve krajolike
koje moram osloboditi
toliko puta razvodila sam
nebo od sebe
nesvjesna svoje duge smrti
kojoj abrahamske ruke
nisu sagradie
novo prijestolje
mir je obilazio moje međe
dok među rebra
nisam uhvatila
krivotvoritelja života
ne tražim više
gladne korake
zaraćenog djetinjstva
(nikada nisu imali jeku jutra)
u svakom snoviđenju
vreba me nesanica,
zvjezdani vrisak
moje bijele svijesti
inkarnirane u prvu Božju suzu
oko
u čijoj tmini
trne moje oko
kad oživim,
hoću li u sarkofagu neba
prepoznati sva lica
svoje smrti
darku kuliću
6 komentara za "sarkofag"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.