22 veljače 2023
Autor: katarinab
Kategorija: Uncategorized
Posvećeno Ivanu Slamnigu
Živjeh tada, živim i sada…
u prvoj, drugoj, trećoj državi
i svaka od njih mene je takla,
a nisam se nikuda makla.
Dolazile su i prolazile one
kao vlakovi bez voznog reda
upadajući u njih kao Pilat u kredo.
.
Tu, gdje sam sada,
stižem iz totalnog mraka
misleći da su svi ljudi braća
i da za svakoga ima hljeba.
I rekoh sebi: – Nije ni čudo, glavo luda!
Još ti je na čelu vjenčić karanfila
i kosa natratinčena k’o u „djece cvijeća“.
.
Snivali smo onih godina zanesenih
da ćemo na konjima bijelim ujahati
u Sedmo nebo. Al’ konja ni za lijeka.
Umorni od teškoga hoda
završismo u pajzlu kod Dva roga;
i pili i pili i pili smo… i sve zapili,
pa pored plota od sreće zaspali.
22/02/2023 at 9:00 am Permalink
Ima u pjesmi nešto vrckavo i višeznačno, nešto sto slijedi liniju Ivana Slamniga. 🙂
22/02/2023 at 9:20 am Permalink
Na tragu Slamniga 🙂
22/02/2023 at 9:31 pm Permalink
Marija, Mihaela, zahvaljujem od srca na ostavljenim komentarima. Oduševio me je Slamnig, totalno je otkačen. Pored “Barbare” bila mi je poznata i njegova pjesma “Jelenovac” (vjerojatno zbog Katarine), mislim da je i ona uglazbljena:
“Jelenovac
Sjećam se Mavra Piligrina,
farbao je kosu.
Ti si ga vodila, Katarina,
u Jelenovac, u maglu i rosu.
Umrijet ću misleći da sam važan,
to će misliti svi.
Umro je stari pofarbani pjanec,
važna si bila ti.”
Lp! 🙂 🙂
23/02/2023 at 7:52 am Permalink
Još ti je na čelu vjenčić karanfila
i kosa natratinčena k’o u „djece cvijeća“.
“kosa natratinčena” – baš mi je zanimljiv izraz
23/02/2023 at 11:43 pm Permalink
Hvala, Anja.
Lp:)
25/02/2023 at 10:28 pm Permalink
Anja, izraz “natratinčena” mi se sam nametnuo. Zanimljiv je naš hrvatski jezik, ako nemaš riječ izmisliš. Čini mi se da i Slamnig ima u svojoj poeziji pokoju njemu svojstvenu riječ.
Lp! 🙂