šesterostih života
Govoriš mi; ovaj svijet je bolestan,
svaka tableta
liječi određeno zlo
Priroda se za to pobrinula
biljka, koju god da uberemo,
ima u sebi svojstvo iscjeljenja
Voda je mutna i zločudna, ali je izvor života,
Čovjekovo tijelo čini
veliki dio vodene materije,
ako smo na Suncu, otopit će nas kao santu ledenu
Ipak, pogled očima
direktno u njega puni nas energijom
Spas je u tome što tvojih kretnji kotačiće poznajem,
one male i crvene, meni slatke, nisu od gume
biseri ih krase, a moja ih stopa
prati gdje god da krenu
Nismo izgubljeni, ali moramo vjerovati u spas,
pa onda možemo pomoći planeti
U nama leži ideal vječnosti,
Kada dijete izgubi roditelja
postaje svjesno da ga je smrtnost zaposjela,
Ako majka i otac sahrane dijete
gubi se njihova besmrtnost iz oka
koje je sjajilo trenutak u vječnosti
Naši knjigovesci
ljubav nam spajaju
karikama od bakra,
jer strast i tihi šapat nježnosti
uvijek moraju biti ugrijani
do točke rastapanja
Negdje daleko žive utvare prošlosti,
Možemo li se othrvati sudbini
ako nas zovu vile iz svoga seoskog zakutka
i sirene iz svojih morskih dubina,
potekle sa ravnica zelenih,
prošaranih šafranima i visibabama
A opet, kao i onog dana kada sam shvatio
što nanosi tugu mojoj duši,
ruši mostove prvih poljubaca- isto bih postupio,
sjeo na kej rijeke Save,
zapalio cigaretu Walter Wolf,
popio jednu ljutu
Vratio joj se u zagrljaj, one koja me je pratila
kada sam hodao kao sjenka
među gorućim grmovima
spavao snom izgubljenog konjanika
duboko u probavi grada, na koji sam
nekada tako ponosan
srce mi želi iskočiti od ushićenosti
a ponekad ljut kao jesen
kada joj pokradu sve kišobrane
i boje prekriju crnom
onom koja se nosi
u mome ormaru
Aljoša
20 komentara za "šesterostih života"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.