Opet ona pjesma, ljepljiva k’o smola
Sve jasnije se čuje glazba klavira
Šetaju prsti po tonovima mola
Sad u ritmu kiše sjećanje mi svira.

Vraćam se na mjesta, tajna i daleka
Prečicom starom preko ljestvice molske
Još teče k’o nekad djetinjstva rijeka
Osmjehuju se neke ljubavi školske.

Ogledna mapa sa slikama života
Otvara se sama sve dok ima snage
Kad se ono loše u dobro umota
Sve uspomene jednom postanu drage.

Poželio sam stoput ulogu drugu
Da izmišljen sam lik, poput kakvog Trola
Navuklo me nešto na tu čudnu tugu
Zaplelo se srce u ljepotu mola.

I opet šetam sam dugim kišnim molom
Al’ znam da zvijezde iza oblaka sjaje
Ja nemam kuda drugo sa svojim bolom
Kad ne bude mene neka glazba traje.