Nebo bez zvijezda, crnina noći
Utihnule su i posljednje riječi
I dok se vino gorko toči
Jedan pjesnik piše o tuzi i sreći.
*
Gdje ima sreće, tu tuga klija
Iz prikrajka nekog samo vreba
Pjesniku je sve inspiracija
Koju na papir staviti treba.
*
Umorila se ruka, oči ga peku
U zadimljenom kutku i dalje piše
A riječi poput potoka teku
U svakoj strofi on srcem diše.
*
Nije važno što noć već jenjava
I prvi se pijetli sa zorom bude
On dalje piše, on ne spava
O, Bože čuvaj pjesničke lude!
*
Zbog jedne pjesme izgubiti noći
Nizati strofe do zore rane
Umjesto na počinak poći
Kada se Mjesec objesi na grane.
*
Samo pjesnik takvu volju ima
Pisati bez prestanka danju, noću
Izliti sreću što tinja u grudima
Na papir utkati svoju samoću.
*
Pjesnika voljeti, to je izazov
On u svome svijetu živi
I kada mu misli krenu u lov
Ako ga ne shvatite, sami ste si krivi!
Suzana Marić
12 komentara za "Shvatiti pjesnika"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.