Ljetno popodne kupa se u sunca sjaju
Sparina, poneki tračak maestrala
Jedan čovjek na kraju
Sunčeva svjetla i morskoga žala.
Gluho doba dana, sve je lijeno
Ni pjesme cvrčka nema
Doziva on ime njeno
Tijelo žene na krevetu drijema.
Da ona hoće da samo želi
Djelić srca odvojiti za njega
Raširio bi krila galeb bijeli
Ona je grb njegova stijega.
Sletio bi na obale njene
Gdje lukobrani njena su bedra
U zagrljaju predivne žene
Bacio sidro i savio jedra.
8 komentara za "Siesta"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.