Plete život nevidljive mreže,
čudne niti u njima se spoje
i pod spretnim prstima sudbine
neobična djela tu se kroje.
I odjednom zalutaju duše
u te mreže, noseć’ svoje breme,
a mislima kad se isprepletu
rastavit ih ne može ni vrijeme.
Ponekad se čini da su skupa srasle
iako im tijela nisu bila ista
i dok jedna putuje u vječnost,
druga njenim sjajem opet blista.
Plete život nevidljive mreže
pa ih sjajnim biserima krasi
da kroz tamu koja svijetom vlada
nose svjetlo koje se ne gasi.
7 komentara za "Simbioza"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.