Dan Svih svetih. Sunčan, prekrasan. Poziva van u tišinu šume. Odlazim sa Širom. Ona presretna maše repom, veseli se. U šumi je stvarno mir. Ljudi su uglavnom po grobljima. Jesen se prostrla pod stablima i kao nepregledni tepih ukrasila tlo svojim šuštanjem. Uspravno prema nebu uzdižu se gola stabla starih bukvi, a ona mlađa još su svoje zadržali haljine pa se čini da proljeće je, a ne jesen rana. Sunce se provlači kroz grane i obasjava tlo šarama sjena. Šira me ostavlja na stazi i jurne kroz to obilje od lišća. Raspršuje ga, valja se po mekoći njegovoj sretna i slobodna. Hvatam poneki trenutak fotićem i zapisujem u misli slike za još jedan trenutak poezije.

ŠUŠTAVA JESEN
PROSULA SE POD STABLA
ŠIRA UŽIVA

01.11.2013. (haibun poezija)