Ljulja se glava – plutača na vodi,
Čovjek sam umoran, slab i ukrotiv,
Struje me nose, danas nisam protiv,
Mirim se sa svijetom – i to godi.
A tako je tužna riječ svejedno
Mrtav sam koliko je ona živa,
Sad je nebo prekrila duga siva
I znam da neće nestati odjednom.
Ravnodušnost je i oklop i kazna,
Bez pukotina ni svjetlosti nema,
Ništa nije inspiracija, tema,
Tek ljulja se glava – plutača prazna.
U hipnotičkom ritmu kaplje kiša,
Satima slušam njeno doviđenja
I bio bi vrhunac uzbuđenja
Besmislenog dana da se utiša.
Pršti od života kukac u travi
S njim bih rado mijenjao mjesto,
Ma dao bih svojih godina dvjesto
za jedan dan leptira – jedan pravi.
Nebo i zemlju sad spaja “svejedno”
Ravna crta za sve što umre kriva,
Dolazi noć, u plaštu jutro skriva
Još uvijek mog čekanja vrijedno.
11 komentara za "Siva duga"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.