Visoko iznad dremljivog brda
putuju oblak za oblakom
kolona sivog umornog krda
tutnji nebom slonovskim korakom.
Možda jutros odlaze na groblje
pa i kiše najjače lijevaju
dok vjetar bičuje svoje roblje
puca koža i munje sijevaju.
Samo plačite sudbine sive
nećete nestati bez svjedoka
neka se drugi suncu dive
ja vas nosim u zjenici oka.
12 komentara za "Sive sudbine"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.