Sjećanja naviru
Tiho kao rijeka žubore
Kažu da vremenom umiru
A ona velika kao beskrajno more.
Po njemu plove dvije lađe
Jedna otplovi u božanske vode
Na kraju puta duša moja će da je nađe
Druga plovi do neke svoje slobode.
Utopljenik sam u tom moru
Na komadu nekog trošnog drva
Lađu koje nema čekam na obzoru
Sjećanja me jedu poput nekog crva.
Morem tim plovim dane i dane
Na komadu drva ležim i snivam
Vremenom umiru, kad će da prestane
Sjećanje! Sve što od njih imam.
8 komentara za "Sjećanje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.