Sjećaš li se kišnog proljeća

umotanog maglama

skrivenog ispod snijegova

zaostalih po vrletima

Sjećaš li se sastanka,

u gradskom parku,

kada si me stegla

svojim oštrim očima

obrisala prašinu sa mog srca

i probudila pjesnika u meni

Sjećaš li se večeri

kada smo bili blizu

jedno drugom

i sunca koje je zalazilo

u tišini

Sjećaš li se pjesme:

Moja ljubav ima samo jedno krilo

i ja ne letim, teško mi je

Moja duša ima samo jednu strunu

 ti sviraš na njoj

 polutonove

Sjećaš li se

proljetnji dan, zimsko veće

svjetlo na usamljenom prozoru

slatka čežnja

i nevidljiva  kiša

Sjećaš li se

Ili je to bio samo san