Sjećaš li se kišnog proljeća
umotanog maglama
skrivenog ispod snijegova
zaostalih po vrletima
Sjećaš li se sastanka,
u gradskom parku,
kada si me stegla
svojim oštrim očima
obrisala prašinu sa mog srca
i probudila pjesnika u meni
Sjećaš li se večeri
kada smo bili blizu
jedno drugom
i sunca koje je zalazilo
u tišini
Sjećaš li se pjesme:
Moja ljubav ima samo jedno krilo
i ja ne letim, teško mi je
Moja duša ima samo jednu strunu
ti sviraš na njoj
polutonove
Sjećaš li se
proljetnji dan, zimsko veće
svjetlo na usamljenom prozoru
slatka čežnja
i nevidljiva kiša
Sjećaš li se
Ili je to bio samo san