Lebdjela je danas ponosna, vesela
anđeoski b’jela i raskošno nježna,
padala je hrabro, bljeskajući c’jela
prva ove zime, pahuljica snježna.
Blještala je plaho i šaptala tiho:
“Gledajte me djeco što sam b’jela, čista,
sletjet ću vam sada na to malo uho
jer mi lice snježno i na njemu blista.
Da je malo više, danas bilo sreće
ja bih još i sada bljeskala vam oči
al’ me ova zima baš ni malo neće
sljedećeg me trena u kapljicu toči.
A da je k’o nekad, više zimskog raja
igrala bih s vama veselo i čilo,
igricama našim ne bi bilo kraja
samo da je barem k’o nekada bilo.”
Aljoša
22/01/2023 at 1:26 pm Permalink
Lijepa i nježna pahuljasta pjesma. 🙂
22/01/2023 at 1:48 pm Permalink
Šteta što zime nisu što su bile. Pogled na tu čaroliju kada padaju, tu bjelinu i radost koju kroje, začas mi popravlja dan i ispunjava me nekom posebnom radošću. Baš lijepa pjesma, hvala što si je podijelila sa nama…:)
22/01/2023 at 5:48 pm Permalink
Zimska čarolija! 🙂
22/01/2023 at 6:55 pm Permalink
Lijepe želje pahulje bijele…
I meni je dosadilo lupkanje po oluku cijele zime. Zaželjeh se tišine pune pahulja.
Lijepo!
22/01/2023 at 8:34 pm Permalink
Hvala vam svima na lijepim komentarima. Budite zdravi i pozdravljeni.
23/01/2023 at 9:23 pm Permalink
Da je malo više, danas bilo sreće
ja bih još i sada bljeskala vam oči
al’ me ova zima baš ni malo neće
sljedećeg me trena u kapljicu toči.
lp
24/01/2023 at 12:20 pm Permalink
Hvala Enediel, l.p.