Ogoljen do mramorne opruge u svojim pjesmama, postavljam se uspravno,
jer drugačije ne znam, tako su me naučila jutra koja su bila bez nje,
”Zarobljen u oku zabludjele dame, sprema za mene grijeh demona u vrućoj lavi,
daleko od moga doma, onog što sam nekada srećom smatrao,
vlakom jednom mjesečno posjećivao”
slabo se vraćam domu svome
Rupa na nebu je otvorena
Kažu, teška pokora se baca po duhovima sa grudi njenih
Je l’ to tek sudbina koja kopa po dnu rijeke blijede
Možda su patuljci vrtni iz tužnih memoara odlučili napraviti još jedan cvjetnjak
Usrećiti vrijeme koje neizmjerno niz razbijenu bocu teče
Službeno smo ovjekovječeni, prikucani na zid kao slika jednog događaja
Trudimo se prilagoditi potrebi budućnosti
što skreće pažnju na pogonsku energiju
Srebrni metak je ispaljen, zabio se u trbuh mjeseca koji krvari žuto
Kao i Sunce što baca prvu zraku jutarnju na moje lice oštećeno godinama
Ma znam da mi trenutak ne može ništa, ali suze koje nisam isplakao
skupljaju se u obrazima mojim pod bradom 
Ogoljen do mramorne opruge u svojim pjesmama, postavljam se uspravno,
jer drugačije ne znam, tako su me naučila jutra koja su bila bez nje,
”Zarobljen u oku zabludjele dame, sprema za mene grijeh demona u vrućoj lavi,
daleko od moga doma, onog što sam nekada srećom smatrao,
vlakom jednom mjesečno posjećivao”
Ogoljen do mramorne opruge u svojim pjesmama, postavljam se uspravno,
jer drugačije ne znam, tako su me naučila jutra koja su bila bez nje,
”Zarobljen u oku zabludjele dame, sprema za mene grijeh demona u vrućoj lavi,
daleko od moga doma, onog što sam nekada srećom smatrao,
vlakom jednom mjesečno posjećivao”
14 komentara za "slabo se vraćam domu svome"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.