Razigralo se proljeće u tvome vrtu.
Cvjetovi rani pružaju glave.
Plodna zemlja od sjemena bubri.
Klice već šire izdanke svoje.
Uzburkan život vrvi u travi.
Sve se pretvorilo u miris i boje.
Prstima rahliš crnicu žednu
zalijevajući je suzama svojim.
Šapućeš tiho bilju i cvijeću,
ono ti uzvraća najljepšim cvatom.
To malo sreće je sve što imaš,
a tebi je ipak nemjerljiva zlatom.
A kad se vratiš iz svoje oaze,
guši te nemir u četiri zida.
Tu riječi te čekaju grube i teške
i ruke što prijete. Žudiš za zrakom…
Buja tvoj vrt, a ti si tek mala,
nemoćna biljka zarobljena slakom.
8 komentara za "Slak"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.