Zašij nas pod svoje vjeđe,
vid da nam u mrak obučeš.
Između nepca i jezika
riječima je hladno.
Čuješ li kako pepeo gori
u nebeskoj kosi
o koju smo jednom
objesili vjetar?
Pod noktima
zebu nam zvijezde.
Samoći ukrali smo oko,
pa uhodimo bogove
krivovjerujući sebi.
Iz zemlje zapomaže ništa.
Mi puzimo noseći školjku
u kojoj zrije slatko kamenje.
Možeš li među ničim
postati ja?
Smiješ li?
~Mojoj ljubavi.~
6 komentara za "Slatko kamenje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.