U grudima nosim sitnoga slavuja
slušam ga kako umilno vapi;
pjesma njegova je kao kapi
koja poput modre rijeke buja.
Nitko ne sluša njegov čudesan poj
što vječno bruji i u nečuj se širi;
tmurnim životom on se ne miri
u ovoj hladnoći nekoj bešćutnoj.
Sićušan slavuj neumorno pjeva
s ljubavlju dok mrak se prolijeva;
svatko je obuzet sam sa sobom.
Stvoren od paperjaste ljepote
klonu i izdahne od silne strahote,
a tihi cvrkut još luta nebom.
5 komentara za "Slavuj"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.