S tanke grane, negdje s vrha breze
mali slavuj poljuljao predvečernji muk
sav raspjevan svojom strunom veze
dok mu sneni lahor nosi tihi zvuk.

Čudiše se u prolazu ljudi
pogledahu gore, odakle se javlja skriven
mili bože, alaj lijepo gudi
ovim jarkim sutonom poliven.

Slušao ga dugo sivi sumrak sneni
kako šalje svoje melodije moć
pjevao je tako samozatajan u sjeni
svoju milu ariju duboko u noć.