Koja to milina moje tijelo obliva

što se to u mojoj glavi skriva

il  su moja čula oduvijek takva bila

a sada se duša poslužila njima.

Neka sjeta što mi dušu liječi, osvježi

uvuće se pod kožu ispuni pa naježi.

Nestane, odleti i prohuji, osječaj neznani

isprazni dušu ko morske bezdani.

Onda ponovo kao bolest tijelo zarazi

svaki mišić od nje oboli u ekstazi.

U vrtlogu očiju staklenoga sjaja

vrtlog boli i straha ne naslućuje se kraja.

I što treba za to otkrit

dali noga mi cvijetnom livadom će hodit

Ili bosti će je suha pokošena trava

pitanje u mojoj duši što spava.

To dušu moju muči sada

Sloboda je njena nada.

Daisy