Povjetarac me ziba poput križa
ne prepoznajem svoj lik u ogledalu
čak i samoća mi je draža i bliža
sve više sam nalik starome gunđalu.
Kadikad izlazim u šetnju gradom
ne srećem nit’ jedno poznato lice
gledam svakog prolaznika kradom
pitam se: gdje su te znane lutalice.
I tako, puna neke čemerne slutnje
sa svakim korakom i ja posustajem
iz daljine kao da čujem zvuk lutnje
dok mi duša sipi svakim izdisajem.
13 komentara za "Slutnja"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.